Marinku Spasojeviću. pokojni otac bio čuveni kamenorezac u selu Tesice kod Aleksinca, ponudio se svojevremeno preko Ilustrovane Politike "da taj spomenik obnovi. Ali, na nesreću, vremenom je zatrt i
, promenio se i stečajni upravnik jer se stari sam povukao, a opština je izgubila sedam miliona na kamatama i kursnim razlikama. pokojni otac je imao ugovor o plodouzivanju sa njegovom majkom i ujedno je i cuvao, (baba je plodouzivaoc), e sad posle njegove smrti ja sam nasledio kucu u kojoj sada zivi baba a ja u
¶ pokojni otac i deda sami isvlacili pre vise od pedeset godina, pa se komsije prikacinjale a posle distribucija i pokojni PTT uzeli "pod svoje" E sad mi ti pricas o nekom uredjenju
takođe.Mogao bi ' ' Insajder ' ' i Brankica da malo ' ' obrade ' ' ovu temu:) (LocaLoyal, 2. mart 2011 07:57) Pokojni otac i majka su mi pričali da je za vreme Tita direktor bio ' ' Bog i batina ' ', a šta daje rezultate to se ne menja nažalost samo u ovoj jadnoj Srbiji Promene će se desiti kada
zavet u vreme preživljenih ratnih užasa i prinesemo blagodarnost Gospodu Bogu za darovanu nam slobodu. Ali ja imam i jedan poseban zadatak, koji mi je zaveštao moj pokojni otac . Vama svima, kao i celom Sarajevu, poznato je ime monahinje Kasijane, inače zvane grbave Jule. Otac moj, koji je bio blizak prijatelj sa ocem njenim, ostavio mi je ovaj
medicine kome se poverava utvrđivanje činjenice smrti osoba preminulih van zdravstvene ustanove. pokojni otac imao doživotno pravo plodouživanja. Međutim on iz prvog braka ima ćerku, dok sam ja rođen u vanbračnoj zajednici, pa me zanima da li ona ima neka prava na kuću koja glasi
, molim za savet. Otac mi je umro 2004. godine i ta ostavinska rasprava je rešena. Naslednici smo ja, majka i sestra. 2011. godine umire očev otac tj. naš deda i pošto je pokojni otac bio jedinac naslednici smo ja i sestra. Interesuje nas da li podležemo plaćanju poreza za ovo nasledstvo (u pitanju je seosko domaćinstvo) i pošto bi se sestra odrekla
godina pojavio navodno sin iz prvog braka moga oca (za koji ni ja ni moja majka nismo znali ni da je postojao, a kamoli da iz njega ima dete) koji traži neki svoj deo. Moj pokojni otac nikada za mojih dvadeset i jednu godinu (toliko sam imala kada je preminuo) nije spomenuo ni sina ni prvu ženu, ni alimentaciju, ama baš ništa tako da sam u toliko
i sociologije pali na ispitu ka zrila kruska-neznate iz napisanog iznudit valjan zaključak.napisali ste niz besramnih insinuacija pa da vas obavijestima da je moj pokojni otac bio oličenje dobrote i poštenja, lani je umro i nijedan čovik iz mog sela nije bio a da ga nije ispratio na vječni počinak.volili smo se i poštivali i zaista mi
, druga pet i treća šest i sa njima nikad nije dosadno, ima mnogo događaja koji ulepšavaju život.Zadnji koga se rado sećam je kad me je ova najmlađa izbila više nego moj pokojni otac u četvrtom razredu osnovne kad je shvatio da sam mu maznuo pola plate a sve zbog toga što joj nisam dao klešta [ hoće dete da bude majstor kvariš, tako me zovu ove starije ].
za izraelske, a po podne po potrebi za Amerikance ili nekog trećeg, kako kome već odgovara u kojoj prigodi, a ja zapravo radim onako kako ja smatram da je najčasnije. Moj pokojni otac uvijek mi je govorio "Sine, molim te, pazi da svojim gradom možeš uvijek prošetati uspravne glave ". Doista, mogu reći da sam do sada nastojao tako živjeti. Uvijek
izbora 1996 g. NISAM LIČNO GLASAO Jedino što sam, a na osnovu izjave mog oca, saznao da sam "glasao" na referendumu o Kosovu 1992 g. (ili kada već beše?), tačnije, moj pokojni otac me je "glasao ". Tada je tako bilo Sada Vas poprskaju sa onom tečnošću i Vi se SLIKATE Toliko o mom izjašnjavanju," glede "izbora 1990 - 2008 g. u Srbiji Ostala moja
represalije nad narodom. pokojni otac je jedan od oslobodilaca Beograda, dakle "crveni ustaša ". Iako ranjen, ostao je živ Sram da ga bude Mogla sam umreti a da se zbog tog ne zastidim. Ali eto meni spasa od vas
ni najlukaviji satanini sledbenici neće proći. Ovo je najmoćnije srpsko sredstvo samo što kaže gospodin Nikola da nas je još više. Živela Srbija. pokojni otac da mu je narodnu pjesmu, o kosovskom boju govorila majka u hladnim večerima uz uljanicu. Žena iz malog sela pored Slunja, nepismena, prenosila je pjesmu o Kosovu
zapenušano ubeđuju u veliku zaveru protiv četničkog pokreta, a kada im postavite konkretno pitanje, izbegavaju da odgovore i stalno ponavljaju jedno isto. pokojni otac bi rekao "ovo ni pas sa maslom nebi pojeo ", šta nam se servira ovih dana. Svi kriterijumi su pogubljeni, misle valjda da imaju posla sa nepismenima i decom, šta li? Na